INTERVJU: Janko Mihelič – Srbi uče Ajnštajna, a Bog im je dao genija kao Nikolu Teslu! (14.11.2019)

Gost emisije “Intervju” bio je Janko Mihelič, član Društva Prijatelja Nikole Tesle iz Slovenije. Još u srednjoj elektrotehničkoj školi postavio je svom profesoru pitanje šta će biti s fizikom ako neko dokaže postojanje magnetnih monopola. Njegovo pitanje dobilo je svoj smisao 2009. kada su fizičari dokazali postojanje magnetnih monopola na najvećem nemačkom institutu za fiziku. Tvrdi da niko iz sveta konvencionalne fizike ne može da da odgovor na pitanje odakle voda na Zemlji! Kao pobornik ideja i dela Nikole Tesle i veliki protivnik teorija Alberta Ajnštajna okupio je istomišljenike iz Slovenije i jedan je od osnivača društva “Prijatelji Nikole Tesle”. Udruženje planira da s poštovaocima dela Nikole Tesle iz Srbije započne veliku akciju koja kako tvrdi znači spas čovečanstva, a po Miheliču upravo su Srbi ti koji su ključ opstanka sveta! Preporučujemo Vam da pogledate ceo intervju i saznate više o brojnim zanimljivim temama.

Intervju je snimljen 21.10.2019. godine u našim prostorijama, u Beogradu. Emisiju je vodio novinar Aleksandar Pavković.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Broj komentara: 19
  1. davor komljenovic kaže:

    ova srpska nacistcika fasisticka propaganda e prevrsial svaku meru i u sukobuje sa zdravim razumom.to suisti oniu bezglavi ljudi kopji su govorili kakoje nATObombardirao srbiju(kao da to nije bilo neophodno (a niusu nikog ubili dok sus rbi p9obili milijun petsto hiuljad aljudi uistoj toj agresiji

  2. davor komljenovic kaže:

    nIkola tesla je notorni hrvat Jendimdijelom potice iz hrvatskle katolicke crkve a majka mu potice iz hrvatske rpavoslavne crkve od majke Vlahinej (Rumune)

  3. davor komljenovic kaže:

    A Hrvat NIkola tesla nikad nije ni bio u srbiji(Mozda samo par dana u jednom navratu)

  4. davor komljenovic kaže:

    srbi su pocinili najveci genocid protiv hrvata u periodu od 1918 do 41 godien pobili 200000 hr vata i jnos srbizirali milijunpod pretnjomsmrcu. srba nad hrvatima
    c Poslije toga najveci val genocida koji su pocinili srbi ej bio 1941 godine prekotalijanske zone cistisrpskinacistickigenocid po planu o istrenbljenju hrvata kojije objavljen vise puta a tako uknjizi Moljevica 1938 godien,(“pobiti sve hrvate”)Aposlije toga pod vodstvomtita s eprovodi ubijanjemnalicu mjesta nisu uzimali zatvorenike uhrvatskoj prikrajurat i posle titovi srbokomunisti su pobili jos milijunhrvata,na kriznomputui ulogorima.cesto puta pod izgovoromda suto nekakviklasni neprijatelji ai misli da je tito koji je to rukovodio znao da se radi oistrebljenju hrvata ,da je ono komunisticko samoizgovor,Srbi su tako ukupno pobili od 1918 vise od dva milijuna hrvata i vise od miklijun srbizirali pod pretnjomsmrcu Sve po planuToje uz genocid nad arbancima,koji su pocinili isto srbi jedan od najvecih na svijetu a jedino ga nadmasuju genocid nad zidovima u hitlerovoj europi

  5. davor komljenovic kaže:

    Mitropolit Mihailo: RS je entitet nastao na genocidu
    Autor B. A. 22. 09. 2015. • 08:30Veličina slova: Decrease font Enlarge font
    Vrhovni poglavar Crnogorske pravoslavne crkve je rekao: Neka genocid u Srebrenici bude posljednji u istoriji savremenog svijeta!

  6. davor komljenovic kaže:

    Srbi silovali
    SRBI SU U SREBRENICI MASOVNO SILOVALI DEČAKE: Ovo je najnoviji ŠAMAR Velike Britanije Srbiji!
    2.8k
    shares
    Rezolucijom o Srebrenici Britanija optužuje Srbe da su masovno silovali muškarce i dečake
    Groblje Srebrenica – Velika Britanija Foto: AP/Tanjug
    Verovali ili ne! Velika Britanija u rezoluciji o Srebrenici optužuje Srbe da su seksualno zlostavljali desetine hiljada žena, ljudi i dečaka!!!

    O predlogu rezolucije o Srebrenici će 7. jula raspravljati Savet bezbednosti UN, a u njoj se tvrdi da su Srbi masovno silovali dečake!

    “Opšte je poznato da su Srbi tokom rata u Bosni, a posebno u rejonu Srebrenice, silovali i seksualno zlostavljali desetine hiljada žena, devojaka, muškaraca i žena”, navodi se u ovoj rezoluciji!

  7. davor komljenovic kaže:

    Krvna osveta soldateske
    Iz arbanskih pisama
    Druže uredniče,

    Baš ovih dana navršila se godina otkako žalosna arbanaska plemena nose svoj krst na Golgotu. To je godina dana sistematskoga istrebljivanja arnautskoga stanovništva u svima oblastima koje je srpska vojska zauzela.

    Za tu godinu dana proliveno je mnogo ljudske krvi po klancima i poljima prostranoga balkanskoga razbojišta. Ali ono što balkanskim ratovima udara pečat najvarvarskijih i najkrvožednijih ratova mračnoga srednjega veka, to nisu potoci krvi s jedne i druge strane popadalih lesa naoružanih ljudi, koji su u rat krenuli, ne, već su to reke krvi poubijanoga neboračkoga stanovništva, nevine dece, žena i mirnih ljudi, radnoga sveta : arbanaska plemena su padala ne samo bez branioca već tako reći bez i jednoga glasa zaštite i protesta u njihovu korist. Glas srpskoga proletarijata, glas naše Partije, to je bio jediniznak čovečanskoga saučešća u tragičnoj sudbini ovih nesrećnih gorštaka, pa ni taj glas nije, na žalost, mogao do njih dopreti. Zauzimanje austrijske i italijanske štampe i diplomatije ne samo da im nije pomoglo već, štaviše, učinilo je da se jedan pravedan protest kompromituje u očima napredna sveta i da jedna pravedna stvar propadne u prljavim rukama.

  8. davor komljenovic kaže:

    dajemo svedocanstva kojaje iznio Dimitrije tucivc o pokolju koji su pocinili sbri 1912 godienpobili milijun200000 arbanaca gorstaka Objavljeno uisto vreme u pescanikul
    U nastavku

  9. davor komljenovic kaže:

    Još i sada, posle tolikih krvavih prizora koji nerve žderu, stoji mi u živoj uspomeni prvi izveštaj o sukobu srpske vojske s Arnautima. Taj je sukob izbio pre objave rata. Arnauti su namamljeni na domak artiljerijske vatre. “Odmah potom”, opisuje jedan očevidac, “naši karteči počinili su najstrašniju pustoš među njima. Albanci su padali gomilama. Krici besa i bola skoro su se izjednačavali sa grmljavinom topova. Kroz vazduh su letele ruke, noge, glave i komadi mesa Albanaca. A kada je artiljerijska vatra obustavljena, bojište beše pokriveno ne leševima već rastrgnutim udovima koji su izgledali kao neka masa prelivena kao karmin crvenom bojom”. I na svaki znak gnušanja i protesta, dobijao sam od oficira kojima skoro izreda zavlada razbojnička psihologija komitskih bandi jedan isti odgovor: da tako i treba izdajnicima! Mi ne znamo kakav su dogovor s Arnautima imali naši i preko koga su ga imali. Ali, ma kakav taj dogovor bio, on nije mogao sadržavati zamenu staroga ropstva ropstvom novim gospodarima, koji su od samoga početka ratnih operacija pokazali da ne štede nijednu slamku krova nad glavom i nijedan plamičak života kod nevinašceta od nekoliko meseci. I ako je neko izdajnik dogovora, taj nesumnjivo nisu Arnauti već srpska vlada i vojska kao njen organ.

  10. davor komljenovic kaže:

    Još i sada, posle velike šetnje po zgarištima od Ristovca do Lerina i od Drača do Careva Sela, ja ne mogu da zaboravim utisak koje je na mene činilo crvenilo neba od prvoga paljenja sela. Prvih nedelja rata sa Turcima mi noći nismo imali, jer smo se kretali, logorovali i tukli prema svetlosti arnautskih sela koja su gorela. Vatre zapaljenih sela bile su jedini signal kojim su pojedine kolone srpske vojske javljale jedna drugoj dokle su stigle. A arnautsko stanovništvo – ukoliko nije poubijano i koje je moglo bežati – gurali smo pred sobom i nagnali ga da nam, kao očajnik koji gleda kako mu kuća gori, dade upornog otpora na Bujanovcu, a potom da se uz tursku vojsku na Kumanovu lavovski bori. Ovu varvarsku politiku srpske vlade i Vrhovne komande platio je srpski narod životima mnogih svojih vojnika. Sa padom Kumanova slegao se u Skoplje ceo onaj svet arnautskoga stanovništva koje je srpska vojska, nadirući sa severa, gurala pred sobom i koje je tu, tražeći utočišta, velikim delom našlo – smrt. Kao da je ustao iz groba srednji vek, kada je onaj despota na Demir-kapiji uveseljavao sebe u pijančenju bacanjem ljudi strmoglavce u talase Vardara.

  11. davor komljenovic kaže:

    Dimitrije tucovic u pescaniku
    Pošto su ratne operacije prestale, moglo je izgledati da će se stati i sa tamanjenjem arnautskoga stanovništva. Onaj arnautski pojas što je opasivao staru srpsku granicu od Mitrovice do prema Vranju već je bio slišćen, pri čemu se naročito istakao jedan čovek koji sedi kao poslanik u Narodnoj skupštini! Na Kosovu je zavladala grobna tišina, samo ovde-onde pukne po koja osvetnička puška koje su, po priznanju koje mi je jednom prilikom učinio jedan od najviđenijih okružnih načelnika u novim krajevima, izazvane “netaktičnim” držanjem naših organa vlasti.

    Ali, da je sistem tamanjenja prestao raditi, samo je moglo izgledati. On nije prestajao raditi, kao što ne prestaje ni danas. I ono, druže uredniče, što je taj sistem počinio pred ovaj arnautski upad i pri odbijanju Arnauta prevazilazi sve grozote koje su prema tome narodu za ovu godinu dana počinjene. Čim se osetilo nemirnije kretanje među Arnautima prema srpskoj granici, pogranični komandanti pristupili su klanju. Nad arnautskim žiteljstvom Peći, Đakovice i Prizrena lebdela je avet smrti dan i noć. Ko bi živ zamrkao, nije bio siguran da će živ osvanuti. Jer su ih baš po noći, vreme koje je uvek birano za izvršenje najgorih ljudskih zločina, kupili iz postelja i apsana i odvodili na gubilište. Ne čuje se ni šuma, a još manje puščanoga pucnja, “mir” i “red” vladaju svuda, a Arnauta svake noći nekuda nestaje, kao da se šakali i hijene iz ovih krševa izvlače, prikradaju njihovim kućama i ove jadne ljude kupe, odvode i dave. Ta i hijene bi ih na čovečiji način podavile!

  12. davor komljenovic kaže:

    Dimitrije tucovic u pescaniku
    Kada sam saznao za ove poslednje podvige srpske vojne i građanske vlasti u novim krajevima, pomislio sam: Zar je zločinačka komitska psihologija ovladala celom vlasničkom hijerarhijom; od prvoga ministra do poslednjega žandarma, a ti, Srbijo, kuda ćeš sa njima i gde ćeš se zaustaviti?

    U taj čas stigle su vesti o pokolju u Ljumi, vesti u koje se ne može da veruje; iako su sušta istina, koje se teško mogu saslušati do kraja kada ih drugi priča, a još teže ispisati da ih drugi čita. Vama je poznato, druže uredniče, da nije jedna žena ili jedno dete izdahnulo od srpskoga noža ili kuršuma; nije zapaljena jedna arnautska kuća i nije se nad glavama jedne arnautske porodice uz strašan prasak skrhao progoreli krov kućni; kroz guste oblake dima nije se čuo jedan cvrkut dece na majčinoj sisi, poslednji cvrkut tih opasnih stvorova što, za ime boga, rovu protiv srpskih vlasti i dižu bunu! Ali u Ljumi uništeno je tim merama za nepuna dva sata celo jedno selo, selo bez seljana, bez ljudi, selo u kome su bile ostale samo žene sa decom na krilu, devojke, bolesni i ostareli i deca svih uzrasta. Rečeno im je da slobodno ostanu kod kuća, jer, kada Arnauti zarobljene srpske vojnike razoružaju i puste, zašto da ne savetuju svojim ženama da slobodno ostanu kod kuće? Ali su se one uzaman molile, dižući decu uvis i govoreći: “Aman, komandare, šta smo mi krive? Kazujete li vi vašim ženama kada što radite?”

  13. davor komljenovic kaže:

    Dimitrie tucovic u Pescaniku
    Predajući ovo pismo javnosti, Vi ćete, druže uredniče, postupiti u duhu rada socijalne demokratije i vladu javno staviti u položaj: ili da za vinovnicima ovih zločina učini poteru, ili da se sa zločinima solidariše. Ako se odluči na prvo, to neće biti samo slaba satisfakcija, pa ipak satisfakcija uvređenom osećanju svakoga kulturnoga čoveka i jedan akt koji ona duguje uniženom ugledu srpskoga naroda, već i javna zaloga da će jedanput prestati da radi sistem istrebljenja jednoga celoga naroda. Ako vlada pokuša da preko ove javne optužbe pređe, onda će bar ogromne posledice ovoga sistema pred istorijom i srpskim narodom biti nepobitno ostavljeni njoj u odgovornost. A one će se pamtiti s kolena na koleno, kao što se pamte Vartolomejska noć, Sicilijansko večernje, Kišenjevo, i kao što će se pamtiti Demir-hisar i Doksat.

    Radničke novine br. 223, 22. oktobar 1913. Dimitrije Tucović, Sabrana dela, Beograd 1980, knj. 7, str. 160–164.

    Peščanik.net, 19.01.2008.

  14. davor komljenovic kaže:

    Zabraniti rad SRpske tzv pravoslavne tzv crkve u hrvatskoj.”srbe” u hrvatskoj treba lijeciti tako sam se ja izlijecio. ja sam isto pravoslavac hrvat iz bosne ja nisam prihvatio politiku nametanja srpstva samo zato sto smo pravoslavci hrvati. Srpska tzv pravsolavna tzv crkva potice iz istanbula. Nasa hrvatska pravoslavna crkva potice iz bosne i hrvatske. srpsku tzv pravsolavnu tzv crkvu treba zabranitito je vojna organzacija koja ubija svoje susjede .neka bude samo usrbiji,ustavri ona je vec nelegalna u Hrvatskoj i bosni (kaomakedoniji i crnoj gori) trebasamo primeniti zakon,Tacrkva proitsce ljduu hrvatskoj i bosni d apostanu srbi.To ejkultuurni genocid. .tamo su pola homoseksualci a druga pola ratni zlocinci.

  15. davor komljenovic kaže:

    najvece sistematske zlocine srbi su pocinilina dhrvatima i arbanciam(pobili svakihoko tri milijuna) u dugorocnomgenocidu,a posle toga najvise su srbi pobili bugara u dugorocnomprogramu genocida oikonisa pirot a etc…
    srbijanske historiografije, proizlazi, da su Srbi s Bugarima imali više od 60 ratnih sukoba…

    Brojni Srbi bili su vjerni turski vazali, kojima nije bilo ključno protiv koga se bore, već im je uvijek bilo važno izvući za sebe korist. Zbog krvoločnosti srpskih postrojba pri turskoj vojsci i njihovoj sklonosti bezobzirnoj pljački, Turci su ih držali pod stalnim nadzorom. Pjesmama opjevani srpski „narodni junak“, Marko Kraljević, upravo je poginuo kao turski vazal na Rovinama, ratujući protiv vlaškoga vojvode Mirčete. U ratovima za oslobođenje Srbije, te potom protiv Bugara, Srbi su počinili grozomorne zločine, koje srpska historiografija nikada ne spominje.

  16. davor komljenovic kaže:

    „U ime naroda, kroz povijest, rijeke krvi su prolivene, a bit će prolivene i ubuduće!“ Ove proročke djedove riječi obistinile su se tri godine potom, zlosretne 1945., tijekom najveće tragedije u povijesti hrvatskog naroda, što se odigrala na Bleiburgu i krvavim Hrvatskim križnim putevima, kada su povampireni partizanski ubojice izvršili grozomorne masovne zločine…
    Osim na Bleiburgu, u zlosretno proljeće 1945., s masovnim ubijanjima, partizani su započeli diljem Slovenije, u: Dravogradu, Mariboru, Celju, Laškom, Mariji Reki, Hrastniku, Slovenskoj Bistrici, Slovenj Gradecu, Špitaliču, Trbovlju, Zagorju ob Savi, Zidanom Mostu, Kočevskom Rogu, Kranju, te na još brojnim mjestima, tijekom marševa smrti, sve do Makedonije i Kosova. A osobe koje nisu smrtno nastradale tijekom Križnog puta, mahom su bile zatočene u partizanskim logorima i zatvorima

  17. davor komljenovic kaže:

    Masovna onodobna stratišta Hrvata bila su: Maceljska šuma, Zaprešić, Samobor, Žumberačko gorje, Karlovac, Sisak, Petrinja, Požega, Topusko, šire područje Zagreba i Jasenovac, Bjelovar, Daruvar, Stara Gradiška, brojna mjesta diljem Podravine, istočne Hrvatske, Vojvodine, Srbije, Bosne, Hercegovine…Njih su pobili srbi. Pretežiti dio komunističke Jugoslavije, u ljeto 1945., bio je grozomorno gubilište i nesmiljena pozornica strašne ljudske patnje. I obitelji pobijenih, zloglasna OZN-a je nastavila progoniti i zlostavljati…

  18. davor komljenovic kaže:

    Krvavi partizanski poslijeratni pir(pod vodstvom srpskih nacista) na Bleiburgu i tijekom Križnog puta 1945. bio je uistinu stravičan! Crne slike izopačene „antifašističke“ baštine nisu bile vidljive samo u otkrivenom grobištu Barbara kod Laškoga, ni samo u otkrivenoj desetokilometarskoj rovovskoj masovnoj grobnici Tezno kod Maribora s oko deset tisuća žrtava, nego su tragovi bešćutnog partizanskog zlosilja nazočni k tomu još u najmanje 600 neistraženih grobišta u Sloveniji, te na više od 1200 stratišta u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini(srpski nacistcvi su se vec infiltrirali u srbokomuniste partizane.d abi proveli genocid and hrvatima dugorocno planiranjos od 1914 godine-

  19. davor komljenovic kaže:

    Kod Kočevskog Roga, srpski nmacisti pod imenom partizani,, u svibnju i lipnju 1945., umorili su nemilice više od 30.000 zarobljenika. U gori Tezno više je od 15.000 partizanskih žrtava. U Slovenskoj Bistrici mučki je ubijeno 4000 osoba, a u Maceljskoj šumi više od 15.000 zarobljenika. U Splitu, samo u logoru Gripe, partizani su likvidirali 350 ljudi.
    U trima masovnim grobnicama na Lovrincu nalazi se više od 10.000 žrtava koje su ubili partizanski natražnjaci. I Daksa je stratište nevino pogubljenih Hrvata, dok Jazovka svjedoči o partizanskom bacanju žrtava u jame.