INTERVJU: Veljko Milković – Izumeo sam beskonačni izvor energije i poklonio ga svetu! (3.1.2020)

Gost emisije “Intervju” bio je Veljko Milković, pronalazač i istraživač. Bavi se istraživanjem, pronalazaštvom, inovacijama, izučavanjem istorije pronalazaka, futurističkim projektima, pisanjem, itd. Milkovićev “dvostepeni mehanički oscilator”, na osnovu koga je on patentirao jedinstvenu pumpu za vodu, obišao je svet. Koristeći njegov princip u Italiji se već prave pumpe za vodu, a proučavanjem njegovog patenta bave se i u Americi, Indiji, Meksiku… Poseduje oko 114 pronalazaka, od toga 40-ak objavljenih pronalazaka od kojih su neki u višegodišnjoj primeni i 29 odobrenih patenata. Napisao je 13 knjiga koje su prevedene na više svetskih jezika i na osnovu kojih je do sada snimljeno nekoliko igrano-dokumentarnih filmova. Idejni je tvorac samogrejne ekološke kuće i većeg broja ekoloških inovacija koje se nalaze u višegodisnjoj primeni. U svom istraživačkom radu bavio se intenzivno izučavanjem pojave gravitacije kao i usavršavanjem antigravitacionih eksperimenata i s tim u vezi antigravitacionih pogonskih uređaja. Član je Srpske akademije inovacionih nauka iz Beograda. Preporučujemo Vam da pogledate ceo intervju i saznate više o brojnim zanimljivim temama.

Emisija je snimljena 04.12.2019. godine u našim prostorijama, u Beogradu. Emisiju je vodio novinar Nemanja Blagojević.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Broj komentara: 1
  1. Radule kaže:

    Novinari, odnosno oni koji izigravaju novinare u Srbiji su tolike neznalice, da svojim neznanjem prosto vređaju bilo kojeg obrazovanijeg stanovnika ove jadne zemlje. Naime, već više godina je prosto jedna medijska kampanja o navodnom lažnom sletanju na Mesec 1969. godine. U tome su se istakli čak i RTS, kao i Jutjub kanal Balkan-info. Hajdemo od početka:
    1. novinari nemaju pojma o istoriji kosmonautike, a od prvog Sputnjika je proteklo već 63 godine;
    2. novinari nemaju pojma ko se prvi spustio na Mesec: sovjetska Luna 2 1959. godine koja je pala, a zatim još Luna 9 1966. godine sa prvim mekim spuštanjem na Mesec, i Luna 10 iste godine, koja je bila prvi mesečev satelit i vršila snimanja površine;
    3. novinari stalno pitaju “da li su se Amerikanci stvarno spustili na Mesec”, a nemaju pojma koliko je bilo američkih ekspedicija sa ljudskom posadom na Mesec: 9, od toga su sve i obletale oko Meseca, Apolo 8 je obleteo i snimao, Apolo 10 je obleteo i izvršio probu modula, Apolo 13 se zbog havarije vratio na Zemlju, ali sa obletanjem oko Meseca, a Apolo 11, 12, 14, 15, 16 i 17 su se uspešno spustili na Mesec.
    4. novinari pojma nemaju koliko je ljudi bilo na Mesecu: 12 iz 6 ekspedicija;
    5. novinari pojma nemaju koliko je ljudi u američkom programu Apolo učestvovalo: oko 400.000 ljudi iz desetak centara po ekspediciji. Kada se tome pridoda i vojska, to je oko 4.000.000 ljudi ukupno.
    6. novinari neznalice se nikada ne zapitaju: ako se Apolo 11 nije spustio na Mesec, šta je bilo sa Apolo-ima 12, 14, 15, 16 i 17?
    7. novinari sa ograničenim logičnim zaključivanjem se nikada ne zapitaju: ako se Apolo 11 nije spustio na Mesec, zašto to Sovjeti nisu otkrili, u jeku hladnog rata, kada bi im to svakako koristilo?
    8. novinari neznalice nikako da prikupe javne informacije, gde Sergej Leonov i drugi značajni ljudi iz Sovjetskog kosmičkog programa tog vremena javno govore da su Sovjeti uredno primali radio signale sa Meseca od Apola 11, kao i od drugih američkih ekspedicija;
    9. novinari neznalice nikako da se zapitaju kako to da je laserski daljinomer koji su kosmonauti ostavili na Mesecu radio sve do pre neku godinu, što znaju svi geodetski zavodi na planeti;
    10. novinari se nikada ne pitaju koliko ljudi može da čuva zajedničku tajnu: pa američka istraživanja pokazuju da je to negde između 50 i 100 ljudi u grupi. Pa kako onda može 4.000.000 ljudi iz programa Apolo da decenijama čuva zajedničku tajnu o “lažnom” sletanju na Mesec? I ne znamo o kojem: prvom, drugom… šestom spuštanju?
    11. novinari neznalice nikako da saznaju da je još 1976-te godine izašla knjiga “Nikad nismo bili na Mesecu: Američka prevara vredna trideset milijardi dolara”, čiji je autor bio Bil Kejsing, koga je za to pisanije angažovala jedna kompanija koja je sarađivala sa Nasom. Taj novinar nije znao ni koliko je to koštalo. A program Apolo je stravično koštao: 45 milijardi tadašnjih dolara samo na vrhuncu finansiranja 1966. godine, ili 4,5% saveznog budžeta GODIŠNJE. Podsećam da je program trajao od 1966. do 1972. godine, pa neka novinari računaju.
    12. novinari ne znaju za filmski žanr mockumentary, gde se fikcija prikazuje kao stvaran dokumentarni film, pa se neprestano pozivaju na neki francuski film koji u dokumentarističkom stilu prikazuje teoriju o “lažnom sletanju na Mesec”. To je isto kao i sa filmom “Hjustone, imamo problem”, pa ne stižu do kraja filma da pogledaju raspored uloga. (Ima tu jedan dobar vic: kada kao pitaju nekog visokog JU zvaničnika šta je bilo sa prvim jugoslovenskim svemirskim putnikom – svinjom, kada se navodna Titova raketa spustila, odgovor je bio da je ista svinja ispečena i pojedena)
    Toliko o opštem obrazovanju srpskih novinara i upotrebi njihovih mozgića, i pored svih mogućih i pristupačnih informacija. Oni obnavljaju teoriju zavere od 1976. godine, bez da se obaveste bilo o čemu. Uskoro će promovisati i ravnu Zemlju, iako svako može da vidi senku naše planete prilikom pomračenja Sunca, a da ne govorim o satelitima, svemirskim stanicama, stotinama kosmonauta, desetak nacionalnih kosmičkih agencija, pa tako naši novinari promovišu neku američku sektu sa početka 19. veka, gde je neki propovednik čak zabranjivao putnicima da uđu u grad ako ne poveruju da je Zemlja ravna ploča.
    Previše ludosti, gluposti i neznanja. Jadna moja Srbijo.