PREMINUO MARKO ŽIVIĆ: Odlazak poznatog glumca!

Naš poznati glumac Marko Živić (49) preminuo je 14. oktobra 2021. godine. Poslednje dane svog života proveo je u bolnici, priključen na respirator, a ovo je bio drugi put da je hospitalizovan. 

U narodu je bio prepoznat kao jedan od omiljenih glumaca. Rođen je u Kruševcu, gradu iz koga su potekla imena poput Taška Načića, Miodraga Petrovića Čkalje, Radmile Savićević i Vojina Ćetkovića. Glumu je pohađao i završio u Novom Sadu, pod mentorstvom profesora Radeta Markovića.

Iza sebe ima veliki broj pozorišnih uloga, među kojima prednjače već kultne izvedbe u predstavama “Kad su cvetale tikve” i “Let iznad kukavičjeg gnezda”. Publika kraj malih ekrana ga pamti po maestralnim izvedbama Ognjena Barbatovića, Vasilija Trnavca i Save Jovića, a nemali je broj onih kojima je u lepom sećanju ostao i šou personalizovanog imena.

Pre desetak godina mu je odstranjen zloćudni tumor koji mu je tada zahvatio delove jednjaka i želuca:
– Potpuno slučajno sam to otkrio. Otišao sam kod akademika dr Predraga Peška, direktora Instituta za bolesti digestivnog trakta, i tako saznao da imam abdomenalni problem, a zatim i bolest jednjaka. Danas imam rez od 15 santimetara, duž grudi i stomaka. Abdomen je zeznut, jer oni odstranjuju šta ne valja, a onda sklapaju šta mogu. Moja operacija je trajala sedam i po sati. Ali sam shvatio da imam dve opcije: ili da uđem hrabro ili da odustanem. Naravno odmah sam se odlučio za ovu prvu – rekao je Živić te nastavio:

Glumac je tada otkrio i da je uvek gurao dalje i nije dozvoljavao da posustane ni kada je bilo najteže:
– Zvali su me često iz klinike da pshički dižem pacijente tamo. Išao sam da ih zasmejavam i verujem da sam nekome i pomogao. Kasnije sam postao maskota celog odeljenja. Tako je bilo i dok sam sam ležao u bolnici. Desi se da padneš mentalno u toku noći, jer dnevno primaš 6 ili 8 infuzija, a jedna kaplje 2 sata. Noću plačeš jer si vezan za krevet, ali sam ustajao, šetao hodnikom i glumio Rokija Balbou. Boli te sve, ali ja sam glumio da boksujem sa nekim. Pacijenti su izlazili da me gledaju, smejali se, navijali. Moraš nekako da se iščupaš iz toga. Recidivi obično stignu kasnije nakon tih stresnih situacija, imao sam trenutak da kažem sebi ne mogu više, ali sam gurao kao buldožer, iako nisam imao snage.

Neka mu je laka crna zemlja, i neka mu je večna slava! Neka mu Gospod Bog podari mir u rajskim vrtovima!

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *