STARA EVROPA JE SLOVENSKA: Genetika dokazuje nastanak Slovena u kamenom dobu!

Poštovani prijatelji, borimo se da se istina o istoriji našeg naroda čuje što dalje i zato u goste pozivamo ljude koji se bore za taj cilj.

Ovde vam predstavljamo istraživanje novinara BALKAN INFO produkcije i istoričara Nemanje Blagojevića.

 

Prvi Evropljani – Balkanci

Odakle su došli Sloveni? Kada i gde je otpočela njihova geneza? Ovo su pitanja na koja dosadašnja istoriografija i moderna genetička istraživanja daju potpuno različit odgovor.

Zvanična (zapadnoevropska) istoriografija je odgovor na ovo pitanje dala krajem 19. veka, navodno koristeći se komparativnom lingvistikom. Osnovna premisa,bez konkretnog istaživanja, bila je da Sloveni nemaju svoje izvorne reči za mora, jezera, brda, planine, biljni i životinjski svet koji ih nastanjuje, te da su sve reči u slovenskom jeziku koje se tiču tih pojmova germanskog, skitskog ili sarmatskog poreka. Naravno razmišljanja u pravcu da neke germanske, skitske i sarmatske reči mogu biti slovenskog porekla nije bilo, pa su slovenske reči kao: more, sunce, hum, ali i mnoge druge slične reči prihvaćene kao pozajmljenice iz drugih jezika. Takva naučna metodologija je opravdala stavljanje prapostojbine Slovena u srednji tok reke Dnjepar u Ukrajini, inače tada nenastanjivog i močvarnog područja. Ovakvom razmišljanju se suprotstavio Frederik Kortland, profesor komparativne lingvistike na Laiden Univerzitetu u Holandiji i jedan od najvećih stučnjaka za indoevropske jezike, koji ističe da je tendencija stavljanja naroda u vremensko-prostorne okvire na osnovu takozvanog lingvističkog dokaza, bez konkretnih jezičkih ostataka iz datog perioda, nenaučna.

Hronološko datvovanje etnogeneze Slovena vođeno je idejom da Sloveni nisu isto što i Sarmati, Skiti, Geti, Bastarni, Dačani, te da je njihov nastanak morao biti tek nakon nestanka datih naroda, pa je za početak etnogeneze uzet 3. vek nove ere, od kada za prethodno nabrojene narode više nemamo pisanih podataka. Ovim je presečena veza Slovena sa svim drugim istorijskim narodima, čime su Sloveni kao neistorijski narod izgubili svako pravo na svoju zemlju i naciju. Politika novonastalog Nemačkog carstava krajem 19. i tokom prve polovine 20. veka bila da narodi bez istorije nemaju pravo na status nacije, ni na svoju teritoriju, čime je legalizovan plan prodora na istok zarad novog životnog prostora i resursa. Cilj je bio da se Sloveni obeleže kao novonastali nestorijiski narod koji nema pravo na svoju zemlju, jer ih je oteo od drevnih istorijskih naroda kao što su Germani. Ova težnja Nemca za teritorijalnom prisvajanjem nije prestala do danas, a samim tim ostao je i glavni osnov njenog legitimizma, u vidu poništavanja slovenskog porekla.

Na ovim temeljima se razvijala se i svetska istorijska nauka, međutim najnovija genetska istraživanja pružaju sasvim nove poglede. Ovaj rad predstavlja sintezu svežih istorijskih podataka iz rasprava i knjiga pisanih od strane genetičara, mikrobiologa, antropologa, koji se bave genetikom Slovena i drugih evropskih civilizacija od neolita do danas, jer njhivovi rezultati daju jednu sasvim drugačiju sliku.

Za početak treba objasniti da su Sloveni genetička mešavina dve ipsilon-očinske grupe: I2 i R1a. Gde god su prisutne ove dve grupe kao dominantne, imamo jezik, kulturu i običaje slovena. Nosioci ove dve grupe su dosta rano stupili u međusobnu zajednicu i formirali etnos Slovena, zato je pitanje njihovog susreta zapravo i pitanje vremena i mesta nastanka Slovena. Ako bi genetska istraživanja potvrdila prvi dodir ove dve grupe na prostoru srednjeg toka reka Dnjepar i Don, u 3. veku nove ere, onda bi i zvanična nauka dobila neosporiv dokaz mladosti i neistoričnosti slovensko-srpskih naroda. Međutim ovo nije slučaj, a rezultati dobijeni genetičkim istraživanjim su daleko stariji od pogleda koja daje zvanična nauka.

Na slici 1 vidimo rasprostranjenost I halpogrupe, podeljene na I1, kojoj danas uglavnom pripadaju skandinavski narodi i I2, kojoj uglavnom pripadaju slovenski narodi. I halpgrupa je najstarija evropska halpogrupa koja je u Evropu stigla pre više od 30 000 hiljada godina i od tada je deo svih evropskih naroda do kamenog doba do danas, što se i vidi iz njene rasprostranjenosti.

Slika 1 – Rasprostranjenost I genetike

 

Slika 2 – Rasprostranjenost I2a genetike

 

Na slici 2 vidimo rasprostranjenost I2a1 genetike danas, koja je posebna podgrana I genetskog stabla i možemo je vezati za prastanovnike drevne Evrope, Lepence, Vinčance, ali i za sve ostale stanovnike Balkana od kamenog doba, bronzanog doba, antike, srednjeg veka do danas. Naj najveći procenat zastupljenosti je danas na Balkanu, posebno u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji. Van granica Balkana se takođe nalazi duž cele Evrope, u viskokim procentima naročito na Sardiniji, Ukrajini, Rusiji ali i u Turskoj, Iranu, Iraku. Tragovi I2a1 genetike su svedok širenja i uticaja naših predaka kroz istoriju.

Slika 3 – Rasprostranjenost R1a genetike

 

Na slici 3 vidimo rasprostranjenost R1a genetike, dominantne genetike kod istočnih i zapadnih Slovena, i druge po zastupljenosti kod južnih Slovena. Rasprostranjenost R1a i I2 genetike se dobrim delom poklapa. A njihovo istovremeno postojanje je nepobitni dokaz slovenskog prisustva. Po tome možemo videti da je cela istočna Nemačka u davnim vremenima bila Slovenska, a da je današnje stanovništvo tih prostora dobrim delom ima i slovensko poreklo. Isti je slučaj je i sa Mađarima, Grcima, Rumunima, pa čak i sa jednim delom Skandinavaca. Mešavina slovenske I2 i R1a genetike zapažena je na teritoriji Iraka, Irana, Sirije, istočne Turske, tj. prostoru nekadašnjeg Hetitskog carstva,u tragovima i u Egiptu. Treba se osvrnuti na rad kurdskog akademika Rizgara Mohamed Osikha (Slika4), koji se bavio istraživanjem zajedničkog porekla Kurda i Srba i zaključio da ta dva naroda imaju zajeničko poreklo. Skorija genetska istraživanja to i potvrđuju, jer skup tri najbrojnija gena kod Srba I2a-R1a+E1b, kod Kurda iznosi preko oko 50 posto genetike. Kurdi u svom jeziku takođe imaju reč ,,srb“ u više značenja, pa tako se prestonica na kurdskom jeziku kaže “serbadžar”, dok se vojnik kaže “serbaz“. Isto tako, reč “serbori” znači pustolovina, avantura, “serbesti” je sloboda, a “serbest” nezavisnost. Kurdi se danas dakle bore za serbest, baš poput svoje daleke braće balkanskih Srba.

Slika 4 – Mohamed Rizgar, promovisanje u zvanje akademika zbog dokazivanja srpsko-kurdskih veza

 

Najstarije datovanje slovenskog etnosa dao je harvardski genetičar i osnivač ove nauke Anatolij Kljosov, koji ih stavlja u period 10 000 godina pre nove ere i to baš na prostor Balkana. R1a gen je najstariji na Balkanu, kod Srba i star je 10 000 godina, dok su varijante ove grupe daleko mlađe na drugim mestima i kod drugih slovenskih naroda. Po A. Kljosovu pra preci R1a ljudi su došli na Balkan među I2 ljude, njihovim mešanjem nastali su Sloveni, a potom su preci R1a nastavili put ka istoku Evrope. Međutim, ovaj podatak trenutno se ne može ni potrvditi, ni odbaciti, jer do sada nije pronađen ni jedan skelet iz tog ili njemu bliskog perioda. U pogledu I2 genetike, koja je jedan od dva elementa slovenstva, nema greške u pogledu autohtonosti jer je I2 genetika, danas dominantna kod Srba, ali u nešto manjoj meri i kod Rusa, prisutna na ovim prostima više od 30 000 godina. Međutim, to se ne može sa sigurnošću tvrditi i za R1a genetiku, ali se ne može u potpunosti ni osporiti dok se ne dobije više rezultata. Ipak, postoje konktetni nalazi I2 i R1a genetike među skeletima, datovanim u period od 8800 g.pne. do 8 000 godine p.n.e, u srednjem toku Dnjepra (Slika 5), što nam već daje bližu vremensku odrednicu o najranijem genetskom formiranju Slovena.

Slika 5 – Nalazi genetike sa prostora Ukrajine u periodu 8700-8200 godine p.n.e.

 

Starinu slovenskog etnosa od preko 12 000 godina, bar sa majčine strane, potvrđuje genetičarka Sikorska u članku „Istorija Slovena saznata na osnovu potpunih mitohondrijskih sekvenci“(„The History of Slavs Inferred from Complete Mitochondrial Genome Sequences“). Ona navodi se da su materinske halpogrupe (mtDNK koji se nasleđuje po majci) svojstvene Slovenima (H5a1f, H5a2, H5a1r, H5a1s, H5b4, H5e1a, H5u1, i neke grane H5a1a and H6a1a9) pristutne na tlu Evrope od 11.500 do 16 000 godina, tačnije od zadnjeg Glacialnog maksimuma, tj. Ledenog doba. U zaključku se, takođe, navodi da su bar po majčinoj liniji Sloveni autohtoni na području centralne i istočne Evrope još od kamenog doba, ali u kontinuitetu i kroz antiku, srednji vek do danas. Ova tvrdnja može se potkrepiti i sa antropološke strane, zaključcima ruske naučnice Aleksejeve Slaviane(Alekseeva T. Vostochnye Slaviane, “Antropologiya i etnicheskaya istoriya“,“ Estern Slavs. Anthropology and ethnic history“ ) koja ističe da su Sloveni sa antropološke tačke gledišta prisutni u centralnoj Evropi bar od perioda neolita, počevši od sredine 4. milenijuma pre nove ere. Zaključak njenog rada je da ne postoji antropološki diskontinutititet naroda centralene i istočne Evrope od 4 milenijuma pne do danas.
U članku „Stajanje na kapiji Evrope“(„Standing at the Gateway to Europe – The Genetic Structure of Western Balkan Populations Based on Autosomal and Haploid Markers), se navodi da je očinski dnk marker (Y DNK) I-P37, nađen u Lepenskom Viru, prisutan na ovim prostorima od zadnjeg glacialnog maksimuma (ledenog doba) do danas, i da njegova podgrupa I2a1a1 (čini od 30 do 45 posto Srba, Bosanaca, Hrvata). Dalje se u tekstu navodi da je Balkan bio prva evropska ruta za dalji prodor u unutrašnjost kontinenta i da se nakon povlačenja ledenog pokrivača sa njim pomera i stanovništvo. Ovo je važno jer, u momentu širenja balkanske populacije ka Evropi, druge halpogrupe još nisu bile prisutne na tim prostorima, već samo balkansko-dinarska I2 (I2) grupa i novopridošla Kavkaska G2 (G2). Stanje na terenu u periodu nakon 9000 godine pne. detaljno je objašnjeno na sajtu Eupedije, evrposkom sajtu za proučavanje i istraživanje genetike, od strane glavnog urednika Maciama Leja(Maciamo Lay), a prikazano je i na slici br. 6.

Slika 6 – Genetski nalazi očinskih i majčinskih grupa sa prostora Evrope 9000-7000 g. pne., pokazuje dominatnost balkanske I2 grupe

 

Na mapi je jasno prikazano stanje na terenu gde dominira očinska (Y)-I2 halpogrupa i materinske grupe H i U (H, U), koje predstavljaju žene I2 očeva. Materinske DNK grupe H i U4, U5, su i danas dominantne u genetici stanovnoštva cele Evrope sa preko 60 posto udela. Očinska I2 zadržala se na prostoru cele Evrope u malim procentima, dok je na Balkanu dominantna. Ovaj podatak navodi na zaključak da su došljaci istrebili celokupno muško stanovništvo Evrope, dok su žene zadržali. Navedeno se poklapa sa istraživanjem Karlosa Kvijlsa (Carlos Quiles, Indo-European demic diffusion model) koji kaže da su pridošlice osvajači koji su u Evropu došli tokom bronzanog doba, uglavnom muškarci, a da je na jednu njihovu ženu dolazilo čak 17 muškaraca (Osvajači su bili nosioci R1b genetike, danas pristune kod stanovnika zapadne Evrope). Maciamo Hej, glavni uredink Eupedije, se slaže sa tim zaključkom navodeći u radu koji se bavi R1b genetikom, genetikom ljudi današnje zapadne Evrope, da je njihov dolazak praćen mešanjem sa lokalnim ženama, što se i odrazilo na njihovu sveobuhvatnu genetiku, ali i na fizionomiju tela, jer tada došljaci pra Germano-Kelti dobijaju evropoidne karakteristike, dok su do tada imali mongoloidne.

Na mapi se takođe zapaža da u severoistočnoj Evropi imamo današnju zapadnoevropsku grupu R1b, prisutnu kod Nemaca, Francuza, Italijana i drugih zapadnoevropskih naroda (slika 7) i istočnoevropsku R1a, danas pristunu kod svih Slovena (dominantnu kod istočnih i zapadnih, a manje kod Južnih). Ove bratske grupe su bile pristutne na prostoru stepa Evroazije u svojstvu nomada stočara, sibirskog porekla i srodnih mongoloidima. Semitske i centralnoazijske J2 i J1 (slika 8. i 9.) pristutne kod današnjeg arapskog sveta, turskih naroda i u Evropi kod današnjih Grka, Turaka, Albanaca, nalazile su se na prostoru Male Azije i Bliskog istoka odakle će vremenom, tokom bronzanog doba, prelaziti polako u Evropu. Afrička E grupa tada se još nalazila u severnoj Africi (slika 10.), ali je vremenom zajedno sa semitskom J2 i J1 postepeno prelazila u Evropu i raširila se preko celog kontinenta. Pored toga što se grupe J i E i danas nalaze širom Evrope kao rezultat pomeranja stanovništva u bronzanom dobu, ali tokom antike preko starih Grka i Rimljana, uz njihov dolazak išla je i integracija u postojeće kulture. Danas je uticaj ovih grupa vidljiv kod Grka i Albanaca gde su i dominantne genetski, antopološki i jezički.

Slika 7 – Rasprostranjenost današnje genetske grupe R1b, koja se u doba neolita nalazila u stepama Rusije.

 

Slika 8 – Rasprostranjenost današnje genetske Grupe J2, krakteristične za Grke, Albance i Rimljane

 

Slika 9 – Rasprostranjenost današnje genetske grupe J1

 

Slika 10 – Rasprostranjenost današnje genetske grupe E1b, afričke po poreklu.

 

U Evropu ova grupa dolazi prvi put tokom bronzanog doba i njeni nosioci će biti dominantni među Grcima, ali i među Albancima.
Svi nalazi se slažu i potvrđuju da su prvi Evropljani, još od perioda pre 35 000 godina p.n.e, bili ljudi I genetike, najviše I2a (dinarci-vinčanci), ali i preci jednog dela Slovena i pra preci Srba, koji su Evropu naselili krenuvši sa Balkana. Sledeća grupa koja dolazi u Evropu su ljudi G2 genetike sa Kavkaza, oko 5 500 godine p.n.e, zatim ljudi R1a (preci jednog dela Slovena, najviše Rusa) i R1b (preci zapadnjaka) u 4. milenijumu p.n.e. Najkasnije dolaze grupe E (Afrikanci) i J (Semiti) krajem 3. i tokom 2. milenijuma p.n.e. Mešanjem raznih podgurpa nastalih u raznim periodima nastaju okvirno i sledeći narodi: mešavina I2 i R1a stvara Slovene; R1b, I1, R1a daje Germane; R1b, J, E, I2, Italske narode; R1b, I2, Kelte. Različitim mešanjem DNK grupa (tokom dugog perioda od više milenijuma) dolazi i do stvaranja novih naroda, ali kod mešanja ostaje I- DNK grupa kao grupa autohtonih Evropljana koja je duži period prolazila kroz razne faze uništenja, genocida, asimilacije i integracije u dolazeća društva.

Ko je stariji SRBIN ili SLOVEN?

Stvaranje velikih slovenskih kultura Evrope (Deo II)

Sloveni kao genetska grupa nisu autohtoni u Evropi od ledenog doba, već samo Balkanci, Dinarci, preci većine Srba (ljudi I2 genetike). Starost I2 genetske grupe, specifične za Srbe i druge balkance, u Evripi je oko 35 000 godina, a R1a karakteristične za Ruse tj. istočne i zapadne Slovene je između 10 000(po Kljosovu) i 7500 godina(po nalazima skeleta). Sloveni su kao genetičko-jezika-kulturna grupa formirani kada je došljačka R1a komponenta mirno integrisana sa domorodačkom I2 (dinarskom). To se događalo u talasima od pre 10 000 godina pre nove ere do 3500 godine pre nove ere kada su genetski zasigurno potvršeđeni kao grupa zastupljena na prostoru od današnje Ukrajine tj. Tripoljske kulture do današnje Francuke, tj. kulture linearne keramike. Etnogeneza Slovena dogodila se u onom momentu kada je došlo do spajanja ipsilon Y(očinskih) halpogrupa I2(tipični Hercegovci –viskoki, koščati, svetloputi ljudi, crne kose i svetlih očiju) i R1a(tipični Rusi- omanji, nabijeni, plave kose,okruglih glava i svetlih očiju, tada nešto tamnije kože), a to je bio momenat prodora R1a grupe u Evropu, za koje imamo brojne arheološke, genetske i antopološke dokaze. Odgovore na ova pitanja, sa arheološke tačke gledišta, dobijamo u knjizi „Konj, točak i jezik“(„The Horse, the Wheel, and Language“) Dejvida Antonija (David Anthony) i „Model Indoevropskog populacijkog sjedninjavanja“(„Indo European demic diffusion model“) Karlosa Kvilsa(Carlos Quiles) sa genetičke pozicije:

Pre dolaska u Evropu, preci današnjih Zapadnjaka oličenih u nosiocima R1b genetike i Istočno-zapadnim Slovenima R1a genetike, bili su lovci sakupljači koji su oko 5800 godine pre nove ere priptomili stoku pri kontaktu sa stanovnicima Starčevo-Kris kulture (nosioci I2 dinarske genetike) i trajnije se pozicionirali u oblasti između Crnog i Kaspijskog mora kao lovačko-stočarska grupa. Ta kultura imala je više faza ali je svoj maksimum doživela u vidu Srednji Stog kulure iz 5 milenijuma p.n.e i Jamnaja kulture (3500-2500 g.pne.). Severnu grupu činili su Arijevci-ljudi R1a genetike (preci većine Rusa), a južnu Arbni-R1b (preci Zapadnjaka). Kulturno uzdizanje ove civlilizacije je momenat njenog mešanja sa trgovcima,poljoprivrednicima Balkancima, nosiocima I2 genetike, pristiglih iz Tripoljske kulture sa područja današnje Rumunije, Moldavije i Ukrajine. Tripoljci su bili deo šire vinčanske civilizacije, a svi prvobitni nalazi sa njihovih prostra uključuju ljude dinarske halpogrupe I2 i kavkaske G2, mešavine koja je činila vinčance. Tripoljci su bili vrlo ravijena grupa ljudi koja je živela u velikim gradovima nalik vinčanskim, balivi su se stočarstvom, poljoprvredom i trgovinom. Bili su izuzetno bogati , a to se vidi po jednom nalazu iz grobnice u Varni gde je nađeno više zlata nego u celom svetu iz istog perioda.

Po navodima Karlosa Kveijlsa stvaranje prvih trgovačkih veza dovodi i do mešnja stanovništva, te je tako u Jamnaja R1b kulturi zabeleženo bar 15 posto nosilaca Balkanske I2 genetike, ali i među Vinčancima su nađeni pojednci R1b genetike. Tripoljci su primili isprva Arijevce (nosioce R1a genetike, naziv koji je dao A.Kljosov) i tako stvorili prvu praslovensku civilizaciju. Mirni suživot trajao je do 4200 godine pne, kada su Arbini (nosioci R1b,naziv koji je dao A.Kljosov) stočari provalili u pljačkaškom pohodu u Podunavlje i u narednih 200 godina potpuno razorili miroljubivu vinčansku civilizaciju. Ovaj pohod rezultirao je pomeranjem težišta njihove države ka Rumuniji i Bugarskoj, odakle su često sprovodili napade zarad plementitih metala, ali i žena, što je onemogućilo brži oporavak Vinčanske civilizacije. Zbog napada i fizičkog uništavanja stanovništvo Stare Evrope i uništene Vinče se iseljava sve više ka ostatku kontinenta ,počevši od oko 4200 godine pne.

Kao što možemo i videti na zvančnoj karti Eupedije, najveće internet zajednice za istraživanje i obajavljivanje rezultata iz genetike, u periodu do 3500 godine pre nove ere u Evropi se nalazi nekoliko razvijenih i sličnih kultura, svih poteklih iz Stare Evrope, Balkana, gde su se i nalazile najsjanije civilizacije tadašnjeg sveta prvo Lepeski Vir, a potom i njena naslednica Vinča.

Megalitska,Vartebergska ,Badenska, Vinčanska (Stara Evropa), kulture kuglastih amfora, Kukuteni-tripoljska, zvonastih pehara i Neolitska grčka su sve kulture sa predominantnom I2 sa primesama G2 primesama (G2 genetika može biti prisutna samo u manjini, uzevši u obzir da su Kavkasci, G2 ljudi, relativno skoro došli u tadašnju Evropu, za razliku od Dinaraca, I ljudi, koji su tu više od 30 000 godina).(Slika12). Tripoljska kultura prva poprima obležja praslovenske kulture, jer dolazi do mešanja I2 i R1a ljudi početkom 4 milenijuma pne. Za razliku od ljudi R1a genetike-Arijevca, prodor prazapadnjaka, R1b nosioca- Arbina, prati unštavanje starosedelaca i rušenje svega pred sobom prilikom postepenog prodora dalje u Evropu. Van puteva uništenja nomadske horde Arbina, ostala je Stara Grčka i centralni Balkan, istočna Evropa i Apeninsko poluostvo. Odatle nam može biti i jasno ko su bili drevni Pelazgi, pra stanovnici Grčke (ali i Etrurci),samo ljudi I2 genetike(sa primesama R1a) jer sem napadača-pra zapadnjaka i napadnutih-pra Slovena tada u Evropi nije bilo drugih naroda, to jest genetskih grupa.

Takođe je zanimljivo da su graditelji takozvane megalitske civilizacije, koja se prostirala od Jadrana do Britanije, karakteristične po velikim megalitskim grobnicama, hramovima, obzervatorijama, uključujuči i Stounhendž, bili prvi stanovnici Evrope, to jest nosioci I2 genetike. Treba napomenuti i da su prva složena astronomska istraživanja vršili Lepenci, počevši od 8000 pre nove ere, što je i dokazao naš najveći stručnjak za Lepenski Vir, Hristivoje Pavlović u svojoj knjizi, „Sunce Lepenskog Vira“. Nastavak njihovih složenih graditeljskih i astronomskih veština vidimo širom Balkana u obzervatorijama i hramovima,kao što je Kokino u Makedoniji, a i širom Evrope.

 

Slika 11 – Nalaz I2 genetike sa prostora Britanije u periodu 3800-3000 g.pne.

 

Na slici 11 možemo videti genetske nalaze sa prostora Britanije u periodu od 3800-3000 godine. Svi nalazi su I2a genetike, vrlo bliske Balkanskoj današnjoj. Za ovaj period se naučnici slažu da spada u vreme gradnje Stounhendža, sva tri nalaza iz Batiburja, koji su geografski vrlo blizu Stounhendža, pripadaju ljuima I2a genetike- Dinarcima.

Slika 12 – Mapa genetske rasprostanjenosti grupa u Evropi u periodu 3500-3000 g.pne.

 

Ove podatke potvrđuje i istraživanje Srpskog DNK projekata, pa ovde možemo preneti kompletan tekst o istorijatu ljudi I2 genetike(Dinarcima) kao i nalaze skeleta sa I2 komponentom. Međutim, Srpski DNK projekat ove nalaze ne smatra nama srodim iz razloga jer pripadaju drugim podgrupa kojima danas Srbi ne pripadaju. Međutim, treba imati na umu da se podgrupe stvaraju usled raznih faktora, kao što su klima, ishrana, geografski položaj i mnogo toga, što prilikomistraživanja nije uzimano u obzir. Najčešće se nove grupe formiraju nakon pomeranja na nove prostore, čime se donekle može i pratiti trag migracije, ali to nikako ne znači da je reč o drugom narodu, jer se sa promenom podgrupe ne menja jezik, običaji, fizonomija i druge karakteristike koje čine jedan narod.

Ovde možemo videti podatke sa Srpskog DNK projekta gde se govori o nama srodim genteskim linijama pronađenim širom Evrope:

„Kao haplogrupa koja je u Evropi prisutna preko 30000 godina, može se slobodno reći da je haplogrupa I2, u obliku svojih mnogobrojnih grana, bila u manjem ili većem procentu prisutna među svim starim populacijama i narodima koji su naseljavali Evropu od paleolita i neolita, preko bakarnog, bronzanog i gvozdenog doba, sve do antike i srednjeg veka, a potvrda za to je pronađena u preko dve stotine drevnih skeleta iz navedenih perioda koji su do sada testirani, o čemu će biti više reči ispod“

Zahvaljujući napretku u istraživanju DNK iz skeleta starih i po nekoliko desetina hiljada godina, naučni radovi iz poslednjih nekoliko godina koji se bave ovom temom pružili su nam uvid u strukturu i genetsko poreklo najstarijih stanovnika Evrope.

  • Grana I2c-L596 otkrivena je u mezolitskim skeletima iz Skandinavije, ali i među neolitskim zemljoradnicima Anadolije i jugoistočne Evrope. Pronađena je i među kasnijim bronzanodopskim skeletima iz Češke i Nemačke.
  • Grana I2a2a-M223>L701 pronađena je u neolitskim skeletima iz Ukrajine, uzorcima iz bakarnog doba iz Mađarske, i među uzorcima Jamne kulture iz Rusije i Bugarske. Pronađena je i u kasnijim periodima, kod jednog Skita sa teritorije Moldavije i kod jednog Sarmata sa teritorije Rusije.
  • Grana I2a2a-M223>Z161 pronađena je u mezolitskim skeletima kulture Lepenskog Vira, neolitskim skeletima sa Iberijskog poluostrva i iz Poljske (Kultura kuglastih amfora), i skeletima Kulture linearne eramike (Corded Ware). U kasnijim periodima pronađena je među skeletima Velbarske kulture koja se vezuje za istočnogermanska plemena, i među ranosrednjovekovnim langobardskim skeletima iz Mađarske.
  • Grana I2a2a-M223>M284 pronađena je isključivo na teritoriji Velike Britanije, najvećim delom u skeletima iz neolita, ali i u nekoliko skeleta iz bronzanog doba.
  • Grana I2a2a-M223>Y6098 pronađena je skoro isključivo na teritoriji Španije, u skeletima iz neolita, bakarnog i bronzanog doba, kao i u jednom bronzanodopskom skeletu iz Češke.
  • Grana I2a1a1-L158 pronađena je među neolitskim i bakarnodopskim skeletima sa Iberijskog poluostrva, skeletima bakarnog doba iz Mađarske (Badenska kultura) i severne Italije (Remedelo kultura), kao i među skeletima bronzanodopske kulture Zvonastih pehara (Bell Beaker) iz Mađarske i Portugala.
  • Grana I2a1a2-S21825 pronađena je u paleolitskim i mezolitskim skeletima zapadne Evrope (Belgija, Francuska, Švajcarska), ali i među kasnijim lovcima-sakupljačima Švedske, Mađarske (Koroš kultura) i Litvanije (Narvska kultura).
  • Grana I2a1b-M423* (negativna na sve danas postojeće podgrane) pronađena je u skeletima mezolitskih lovaca-sakupljača iz Luksemburga (Loschbour), Švedske (Motala3, Motala12) i Norveške (Steigen).
  • Grana I2a1b1-L161.1 pronađena je u mezolitskom skeletu iz Litvanije, neolitskim skeletima sa Iberijskog poluostrva, iz Velike Britanije, Švedske i Nemačke.
  • Grana I2a1b2-L621 pronađena je u jednom srednjovekovnom skeletu iz Poljske, a jedini drevni skelet za koji je utvrđeno da pripada „slovensko-karpatskoj“ grani Y3120 pronađen je na arheološkom nalazištu Sungir u Vladimirskoj oblasti u Rusiji, datiran je u srednji vek (1100-1220 n.e.).

Ono što je za Srbe bitno je da je od 17 testiranih skeleta sa lokaliteta Lepenskog Vira, 10 pripadalo I2 genetici, od kojih je jedan uzorak sa lokaliteta Padina pripadao grani I2a1-P37, dakle liniji koja je, između ostalog, predačka i za granu I2a-CTS10228 koja je dominantna među Srbima danas. Ovo navodi na zaključak da je taj pripadnik Lepenskog Vira naš davni prarođak, tačnije praotac. Možda je njegovo potomstvo ili potomstvo drugih ljudi iz te grane u nekom momentu izbeglo sa Balkana da bi se kasnije vratilo ponovo, ali bitno je da je ta grana i danas tu gde je i nastala i time nas neraskidivo vezuje za ovu veliku civilizaciju.

 

Slika 13 – Slika genetskih nalaza iz skeleta iz perioda od 4500-3400 g. pne.

 

Na slici 13 možemo videti Evropu u periodu 4500 do 3400 godine pne. Crvenom bojom označeni su nalazi ljudi I2 genetike-Dinarci, a žutom ljudi G2 genetike-Kavkasci. Nalazi Arbina, ljudi R1b genetike još nisu česti, a u tom periodu su se verovatno još nalazili po obodima Evrope.

Nakon pomeranja težišta starobalkanske kulture ka centralnoj i istočnoj Evropi usled pritiska Pragermana počinje formiranje nove takozvane Badenske i Kulure kuglastih amfora. Svi nalazi iz ove kulture potvrđuju I2 i G2 genetiku, indentičnu Vinči, ali tokom 4 milenijuma polako sve više raste i procenat R1a genetike u njenom udelu. Kako navodi Karlos Kveijls, iz ovih kultura prilikom mirnog susreta i prožimanja I2 ljudi sa ljudima R1a genetike(pripadnika kulture severne Jamnaje), izrašće nova velika kultura Linearne keramike ( „Cored Were“) krajem 3 milenijuma pne ,koja je po nalazima genetike definitivno pra slovenska.

 

Slika 14 – Evropa u periodu izvazije proto Germano-Italo-Keltskih naroda.

 

Nakon tog relativno mirnog perioda, 2800. godina pne. je bila presudna za istoriju Evrope, jer je umnogome to bio pravi prvi svetski rat i pohod prvih Pragermana i Prakelta protiv starosedeoca Evrope, I2 ljudi, i severno Jamnajaca pripadnika R1a genetike, koji su se upravo izmešali sa starosedeocima i stvorili još jednu praslovensku civilizaciju na prostoru centralne i istočne Evrope. Kao što vidimo na slici 14, pra Germano-Kelti su preko Balkana nagrnuli u centralnu Evropu ostavljajući iza sebe srušene gradove i pobijeno stanovništvo.

Analiza skeletnih ostataka sa prostora kulture Linearne keramike u periodu od 3500 pne do 2800 pne pokazala je da se slovenski arijevski gen R1a nalazio u današnjoj Nemačkoj, zajedno sa Dinarskim genom I2a(Slika 15). Dinarski gen takođe je opstao po obodima Evrope, ali i na Balkanu, van pravca pohoda Arbina, R1b ljudi, predaka današnjih Zapadnjaka.

 

Slika 15 – Evropa u preriodu pre invazije Proto Zapadnjaka. Period od 3500-2800 g.pne. Nalazi sa prostora kulture Linearne Keramike pripadaju slovenskoj gentici.

 

Ovim rezultatima dobija se najtačniji datum i mesto sigurune etnogeneze Slovena, koja se najkasnije odigrala od oko 3500. godine pre nove ere na području centralne Evrope. Ovaj proces najbolje je opisan u knjizi ,,Model Indoevropskog populacijkog sjedninjavanja“(„Indo European demic diffusion model“) Karlosa Kvilsa (Carlos Quiles) sa univerziteta „Extremadura“ iz Španije, departmana za Ćelijsku Biologiju. U prilog ovom istraživanju govori antorpološka istovetnost skeleta od kamenog doba do danas, koju takođe potvrđuje i najveći srpski antorpolog Srboljub Živanović. On je, istražujući najstarije i najveće groblje u Evropi, iz istočne Srbije kod Đerdapa, gde su lokalni stanovnici sahranjivani u kontinuitetu od prerioda neolita do danas zaključio da se radi o stanovništvu sa istim antropološkim karakteristikama.

DNK nalazi, kako po majčinoj, tako i po očinskoj liniji, govore o kontinuitetu Dinarske genetike I2, danas dominantne kod Balkanaca, na području Evrope od pre više od 30 000 godina. Skeleti I2 ljudi se takođe nalaze zajedno sa ljudima R1a genetike-Arijevcima u 4. milenijumu pne.kada je došlo do mirnog prožimanja ovih kultura i stvaranja etnosa koji se danas naziva Slovenima. R1a Praarijevci-Rusi i I2-Lepenci, Vinčanci, preci Srba, stvaraju jezičko kulturnu zajednicu oko 3500 godine pne na prostoru od današnje Ukrajine( prostori tadašnje Tripoljske kulture) do Francuske (tadašnje kulture Linearne keramike). Dinarci se takođe zadržavaju na prostorima Španije i Britanije, gde i do dana današnjeg o njihovom pristustvu od davnina svedoči prisutnost ove genetike u malom procentu do 5 posto, ali i toponimima istovetnim našim balkanskim, koje nam je prvi predočio pisac Miloš Crnjanski. Ne može se zaboraviti ni doprinos najveće srpske angliskinje, Ranke Kujić, koja je u njenoj knjizi ,,Srpski i Keltski“ jezik donela veliki fond istovetnih reči, koje svoje poreklo vode iz drevnog perioda života Dinaraca na Britanskim ostrvima. Može se zaključiti da svaku teoriju o kasnom nastanku etnosa Slovena (krajem III veka nove ere) treba preispitati budući da naučna istraživanja evropskih genetičara i mikrobiologa, ali i antropolga i lingvista, daju nove podatke koji ovu teoriju opovrgavaju.

Treba Preneti i zaključak izveden iz istraživanja Marte Milenik- Sikorske, iz članka „The History of Slavs Inferred from Complete Mitochondrial Genome Sequences,“ u kome se ističe da su na osnovu genetkih i antopoloških analiza Sloveni autohtoni na prostoru centralne Evrope, a ne nastastali na prostuoru Reke Pruti i Dnjestar u ranom srednjem veku:

„Thus, the data from complete mitochondrial genomes collected so far seems to indicate that the ancestors of Slavs were autochthonous peoples of Central and Eastern Europe rather than early medieval invaders emerging in restricted areas of the Prut and Dniestr basin and expanding suddenly due to migration, as suggested by some archeologists . In this respect, the complete genome data on several mitochondrial subhaplogroups of probable Central European origin presented in this and previous studies are in a perfect agreement with the recent findings of physical anthropology, suggesting continuity of human settlement in central Europe between the Roman period and the early Middle Ages“.

Dešavanja nakon 2800. godine pne detaljnije objašnjavaju konačno formiranje naroda širom Evrope i direktno su povezana sa novim vojnim pohodom Arbina ,ljudi R1b genetike, tj današnjih Zapadnjaka, a nekadašnjih Germana, Kelta i Italika. Prilikom ovog pohoda genetska slika centralne i zapadne Evrope se drastično menja jer je novi pohod praćen strahovitim uništavanjem i genocidima. Mnoge stare halpogrupe nestaju i bivaju zamnjene u preko 80 posto slučajeva R1b genetikom. Ovaj period je Marija Gimbutas nazvala ,,krajem stare Evrope“. Miroljubiva i civililizovana kultura stare Evrope je zamenjena novom rušilačkom i genocidnom novom Evropom,koja traje do danas.

 

Slika 16 – Genetski nalazi iz skeleta Evrope u periodu od 2550- 2140 g.pne. Period nakon invazije proto zapadnjaka. Nalazi pokazuju potpunu zamenu stanovništva Evrope, tj genocid nad starosedeocima.

 

Na slici 16 prikazana je rasprostraljenost halpo grupa u periodu od 2550 do 2140 godine pre nove ere. Za nepunih 300 godina Arbini, prazapadnjaci, su kompletno zamenili stanovništvo centralne, zapadne i severo-zapadne Evrope. Njihov prodor zabeležen je i arheološki u vidu spaljenih i u ratu uništenih civilizacija Vinče, Tripoljkse kulture, Megalitske kulture i dobrim delom kulture Linearne keramike. Naučnici govore o genocidu velikih razmera gde je preživeo tek svaki 17 muškarac, a žene su uzete kao plen, što pokazuje i današnja materinska genetika po kojoj, oko 60 posto svih Epropljana danas, pa tako i Zapadnjaka, vodi poreklo od žena praevropske populacije. Treba reći da se na prapripadnike R genetike pre momenta mešanja ne može gledati kao na narod koji danas nastanjuje Evropu. R genetika je bratska grupama Ku(Q)-mongolskoj i N(N)-ugrofinskoj, s obѕirom da zajedno dele zajedničkog prapretka i prostor nastanka negde u današnjem Sibiru. Takođe, današnji narodi koji imaju najveći procenat R1b genetike nisu samo Germani, Englezi, Francuzi već i Turkmenski narodi stepa Azije, njihova braća koja su ostala u svojoj prapostojbini, kod kojih procenat R1b genetike ide i preko 50 posto, a jezik im spada u turske, kao i telesna fizionomija. Maciamo Hej, glavni urednik Eupedije, u radu koji se bavi R1b genetikom, navodi da se gentska mutacija „A111T allele (rs1426654)“ odgovorna za svetliju-belu boju kože, raširila među nosiocima R1a i R1b genetike u vreme njihovog prodora u Evropu, a da su, pre toga, kao stanovnici stepa Ukrajine bili mongoloidne fizionomije. Ova promena može se dovesti u vezu sa njihovim mešanjem sa nosiocima I genetike, za koje je potvrđeno da imaju taj gen za svetlu kožu i belu put još od prvih testiranih uzoraka, dok nosioci R1b, ali i R1a genetike, to nisu imali ranije, što potvrđuje i genetičar Andreas Keler. Promena njihove fizionomije iz pretežno azijatske u evropsku može imati veze i sa klimom, ali veliki i možda presudni uticaj imalo je uzimanje lokalnih belačkih žena tokom više milenijuma. Isti je slučaj i sa jezikom, pa zajedničke reči, kao brat, majka, otac,sunce, voda itd, koje danas smatramo za osnovicu indoevropskog, možemo vezati i za period kada su majke, Evropljanke (Dinarke) čuvale svoje novonastalo mešano potomstvo i učile ih svom govoru. Naravno, jezik je živa kategorija i stvaranje praindoevropskog jezika je vezano za mešanje svih ovih grupa još od prvih kontakata u stepama Ukrajine, ali ne može se zanemariti činjenica da Baski koji danas imaju 90 posto R1b genetike, ne govore indoevropskim jezikom, kao i Ujguri, Baskiri i neka druga turska plemena iz Azije koja nose predominantne gene R1a i R1b. Ovo nam govori to da današnji Zapadnoevropljani ne govore u potpunosti svojim izvornim jezikom, već da su ga delom izmenili prilikom kontakata sa drugim grupama, a to je bila prvenstveno I2 grupa, to jest staroevropska.

 

Slika 17 – Genetski nalazi Balkana iz perioda 2000-1500 g.pne. Ovo je period stvaranja proto Ilira i proto Tračana-Dačana. Nalazi pokazuju prisustvo Slovenske genetike I2 i R1a.

 

Nakon prolaska proto proto germanish hordi ka centralnoj Evropi stanje na Balkanu se polako oporavlja(Slika 17). Po navodima prfesora arheologije Đorđa Jankovića, civilizacija Vinče nije potpuno uništena jer se ubrzo osnivaju nova naselja, ovog puta to su mala sela i skloništa na nedostupnim terenima. Život je nastavio usporenim tokom, pod stalnom pretnjom novih napada, ali se ipak održao. Arheološki nalazi kroz bronzano doba potvrđuju razvitak novih kultura proistklih iz starih, od kojih će se potom i razviti Dačani, Iliri, Tribali, Tračani. Genteska analiza ostataka iz ovog perioda od 2000-1500 godine pre nove ere, je dosta oskudna, svega 5 nalaza sa prostora Balkana, od kojih dva iz današnje Mađarske pripadaju dinarskom I2a genu, 1 iz Tračke grobnice R1a slovensko-arijevskom , 1 starom vinčansko-kavkaskom genu G2 i jedan semitskom J2(koji ne pripada grani današnjih Albanaca i Graka, već može imati veze sa Minojcima, ili čak Arijevcima koji su takođe imali szančajnu J2 komponentu). U svakom slučaju 60 posto bronzanodopskih nalaza pripada takozvanoj slovenskoj grupi I2 +R1a, te ne može biti nikakve priče da su Iliri mešavina R1b+E1b+J genetike,tj. stepskog, semitskog i afričkog porekla kako to govore predstavnici srpskog DNK projekta. Takvo gledište se ne poklapa sa nalazima na terenu, sa gledištima evropskih naučnika, eupedije ,ali ne poklapa se ni sa logikom da mešavina R1b azijata, J semita i E afrikanca, stvori visokog ,svetlokog i beloputog Ilira kako to istorijksi izvori i antroploški ostaci govore. Sem toga mešavina R1b, E1b i J2 je prisutna u najvećoj meri kod starih Grka ,ali i Rimljana, stoga se danas nalazi u celoj evropi, pa ne može biti pripisana Ilirima, Tračanima i Dačanima koji su po svim odlikama bili različiti prvobitnim nosiocima ove genetike Rimljanima i Grcima. Iliri su morali imati I2 dinarski komponentu kao dominantnu,verovatno sa primesama R1a arijevkse i u manjoj meri E1b afričke(zbog kontakta sa gricma,kako je to i danas stanje), jer u bilo kom drugom slučaju oni ne bi bili potpuni belci, tj. pripadnici bele rase.

Nakon 2800 godine pne širom Evrope se mogu naći spaljeni gradovi i skeleti ljudi umrlih nasilnom smrću. Ovim činom civilizacija je vraćena 2000 godina unazad, a za dalji razvitak biće potrebno još 2000 godina da ponovo otpočne. Nakadašnji veliki gradovi Tripoljske civilizacije koji su imali i po više od 10 000 stanovnika, neće se ponoviti u narednih 3000 godina, a isto važi i za nivo urbanistike, pismenosti, metalurgije, mode, zemljoradnje, astronomije. Aspekti poput socijalne strukture, sistema bez klasne,rodne, verske i polne podele nisu ni sada dostignuti. Proći će još mnogo vode drevnim Dunavom dok čovečanstvo ne postigne taj nivo duhovnosti, svesti, jedinstva sa prirodom i drugim ljudima, kakav su Balkanci imali još pre više 8000 godina.

Da mi Srbi i ostali Balkanci već sutra tako nešto ne bi opet dostigli, naši stari istrebljivači Arbini danas Zapadnjaci, će povesti još puno ratova i genocida, u cilju da ruše istok u pokušaju da sakriju svoje istočno pra tursko poreklo, jer znaju da je R1b grupa srodna grupama grupama Ku(Q)-mongolskoj i N(N)-ugrofinskoj, i time sakriju svoj kompleks niže vrednsoti zbog činjenice da dok nisu došli u Evropu u kontakt sa pra Vinčancima, oni su još lovili po stepi i živeli isto kao i njihova lovina. Novim genocidima oni pokušavaju da sakriju stare, jer dokle god živi i jedan potomak naroda čiju su zemlju oteli, on će im biti jasan dokaz njihove nečovečnosti, duhovne nerazvijenosti i genocidnosti. Zbog toga Srbi trebaju uvek biti svesni i ponosni jer su izdanak civilizacije koja je svetu prižila pismenost, metalurgiju, astronomiju i nauku, urbanistiku, kulturu, umetnost, socijalnu strukturu jednakosti i duhovnost.

Literatura:
Najbitniji radovi:

  • Quiles Carlose, Idno –European demic diffusion model, University of Extremadura, Badajoz, 2017.
  • David Anthony, Horse, wheel and the Language, Princeton University Press,2010.
  • Alekseeva TI (2002) Estern Slavs. Anthropology and ethnic history. Moskva, Nauč. nyj Mir.
  • Alekseeva T. Vostochnye Slaviane. Antropologiya i etnicheskaya istoriya [East Slavs. Anthropology and Ethnic history]. Moskva: Nauchnyi Mir; 2011.
  • Curta F. The Making of the Slavs: History and Archaeology of the Lower Danube Region. Cambridge University Press; 2001.
  • Kushniarevich Alena, Utevska Olga, Genetic Heritage of the Balto-Slavic Speaking Populations: A Synthesis of Autosomal, Mitochondrial and Y-Chromosomal Data, PLOS 2015.( https://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0135820)
  • Kovacevic Lejla, Tambets Kristina.Standing at the Gateway to Europe – The Genetic Structure of Western Balkan Populations Based on Autosomal and Haploid Markers, PLOS, 2014. (https://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0105090)
  • Mielnik-Sikorska M, Daca P, Malyarchuk B, Derenko M, Skonieczna K, Perkova M, et al. The history of Slavs inferred from complete mitochondrial genome sequences. PloS One. 2013;8: e54360. pmid:23342138
  • Iain McDonald, Ancient DNA in Europe,2017.
  • Kljosov, A. Poreklo Slovena. Osvrti na DNK-genealogiju ,Beograd, Miroslav., 2013.

Pripratna Literatura:

  • Aleksandra Bajić, Hristivoje Pavlović, Suce lepenskog vira, Vlašići, 2015.
  • Ranka Kuić, Crveno i belo, srodnost srpskog i keltskog jezika, Glas srpski, 2000.
  • Malayarchuk Boris, The Peopling of Europe from the Mitochondrial Haplogroup U5 Perspective, PLOS 2010,( https://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0010285)
  • Malayarchuk Boris , Mitochondrial DNA Phylogeny in Eastern and Western Slavs, Molecular Biology and Evolution, Volume 25, Issue 8, 2008. Pages 1651–1658.
  • Mielnik-Sikorska Marta, Daca Patrycja, The History of Slavs Inferred from Complete Mitochondrial Genome Sequences, PLOS 2013. https://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0054360 )
  • Peričić Marijana, High-Resolution Phylogenetic Analysis of Southeastern Europe Traces Major Episodes of Paternal Gene Flow Among Slavic Populations, Molecular Biology and Evolution, Volume 22, Issue 10, October 2005, Pages 1964–1975.
  • Andreas Keller , New insights into the Tyrolean Iceman’s origin and phenotype as inferred by whole-genome sequencing, Nature comminications, feb. 2012.
  • Herrera, Rene Garcia-Bertrand. Ancestral DNA, Human Origins, and Migrations. London: Academic, 2018.

Web literatura:

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Broj komentara: 7
  1. Ilija Zipevski kaže:

    Odličan tekst ! Ipak, zaključak da su R1b izvorno mongolidi – turci , znači da su i R1a (većinski sloveni) takođe turci. R1a nisu sebi uzimali nasilno žene starosedelaca da bi se njihova genetika u potpunosti izgubila. Takođe, R1b su najveći nosioci gena crvene kose. Da oni nisu izvorno bili crvene kose (nego da su je nasledili od žena I2..) onda bi i dinarci imali veći procenat crvene kose a to nije slučaj. Takođe preci mongola su bili belci, kao i Aini, prvobitni stanovnici Japana. Mešanje sa Kinezima i uopšte žutom rasom je kasnija pojava. Uzrok sukoba između zapadnjaka i nas više leži na duhovnoj osnovi nego na rasnoj. To vidimo u istorijskim primerima sukoba Germana i Slovena, Srba i Hrvata. Ista genetika (i kultura) a najveća mržnja.

    Sviđa mi se 22
    Ne sviđa mi se 5
  2. Dragana Ivanović kaže:

    Ne Sloveni, Srbi.

    Sviđa mi se 18
    Ne sviđa mi se 4
  3. Adam Najstariji kaže:

    Velika slicnost izmedu slovenskih jezika pokazuje da su oni nastali relativno skoro. To sto neki Sloveni imaju haplogrupu I2, a neki R1a, ne znaci da je svako ko ima neku od njih Sloven. Kao kada bi neko zakljucio da su svi plavokosi i crnokosi ljudi Sloveni, zato jer su neki Sloveni plavokosi, drugi crnokosi. Kada se sretnu Afroamerikanac sa I2 i Kinez sa R1a, da li ce automatski progovoriti slovenski? Da li skoro polovina Srba koji nemaju ni I2 ni R1a nisu Sloveni? Treba razumeti da postoje razlicite podgrupe I2, kao i R1a, neke su vecinom prisutne medu Slovenima, nekih imaju malo, a nekih nimalo. Na primer I2a2a-P220 sa slike 5 ima oko 1% Slovena i ne odreduje vreme formiranja Slovena. Sve ovo vazi i za materinske haplogrupe, antropologiju itd. To sto neki Sloven ima neku osobinu ne znaci da je svako ko ima tu osobinu Sloven.

    Haplogrupa E je u Evropi prisutna jos od neolita, pronadena je i u Tripoljskoj kulturi, to se vidi i na kartama. Upravo su bas Iliri verovatno imali dosta E1b i J2 haplogrupa. Najsrodnija “slovenskoj” R1a haplogrupi je “genocidna” R1b haplogrupa. Zasto li su istrebili svoje Q rodake – Indijance? Da li su i Srbi koji imaju R1b, Q i N praturskog porekla?

    Kljosov je pogresio u proceni starosti i rasprostranjenosti R1a na Balkanu, jer je koristio rezultate hrvatskih geneticara koji su pogresno identifikovali haplogrupe. Istina je da jedan Bugarin poreklom iz Makedonije, jedan stanovnik Ljubljane i jedan stanovnik Zagreba imaju jednu varijantu R1a staru oko 8000 godina. Ona nije pronadena ni kod jednog od nekoliko hiljada testiranih Srba. Ova trojica imaju zajednickog pretka koji je ziveo pre oko 3000 godina sa pojedincima iz Zapadne Evrope, odakle je verovatno potekao.

    Ako se pogleda kada su ziveli zajednicki preci vecine Srba podgrupa I2 i R1a i Slovena sa istim podgrupama, vidi se da su oni uglavnom ziveli pre 1500-2500 godina, sto je u skladu sa lingvistickim i arheoloskim dokazima seobe Slovena i istorijskim izvorima.

    Sviđa mi se 9
    Ne sviđa mi se 21
  4. (Ogorčeni, tužni istoričar" kaže:

    Genomski nalazi su potpuno pouzdani, ali je ponekad, njihovo tumačenje i primena promašena. U ovom slučaju, mnogim istraživačima se može zameriti što se upotrebljava etnonim Sloveni, odnosno pridev praslovenski za ljudske skupine koje su daleko starije od nastanka tog etnonima, nepoznatog do 5.v.n.e.. Isto tako se upoptrebljava etnonim Srbi za vremena kada još nema stabilizovanih i konačno oblikovanog naroda. Za mene je korektnije govoriti o Protoslovenima, Protogermanima ,Protosrbima itd kao o ljudskim skupinama (po nmeni:klanovima) koje će dati rečene narode, bez primisli da su te skupine unapred bile predodređene da postanu Kao što se vidi iz ovog odličnog teksta, sve se odigravalo samo sticajem n ajarazličitijih okolnsoti.

    Sviđa mi se 10
    Ne sviđa mi se 1
  5. Marko Markovic kaže:

    Srbska je!

  6. Mr Reaper kaže:

    @Ilija Zipevski
    “Turci” je pogrešan termin. To ne postoji kao narod u praistoriji. A poenta je bila da je prvobitna R grupa srodna sa Q, N. Iz te R mutacijama (da li preko mešanja sa drugima, da li preko ishrane, načina života, okruženja itd) nastaju podgrupe kao što su npr. R1a i R1b. U tom trenutku to su dve prilično različite grupe i prema ovom tekstu žive na teritorijama odvojeno jedna od druge već tad i koje se uveliko mešaju sa različitim drugim grupama. Nakon toga R1a narod dolazi do I2 ljudi, meša se sa njima mirnim putem i njihovo spajanje u jednu zajednicu je ono što bi se moglo nazvati protoslovenima ili protosrbima (kako ko voli). Tek onda ovi R1b koji su do tad i dalje živeli bez nekih većih dodira sa I2, pa i R1a, a sa većim dodirima sa ostalim azijskim grupama, kreću silom na novonastalu zajednicu I2 i R1a, razaraju je i probijaju se do zapada Evrope. Da i R1a i R1b potiču od istih prapredaka iz Azije, ali nisu jedno te isto, u trenutku spajanja I2 i R1a grupa, grupe R1b i R1a su već uveliko bile razdvojene i veoma različite. A što se crvene kose tiče, razlozi mogu biti i druge prirode. Možda izvorno crvene kose nisu bili ni jedni ni drugi, nego je postojanje crvene kose mutacija nastala kao posledica mešanja R1b sa I2 ili kim god već… Ili se jednostavno veći broj onih sa crvenom kosom među I2 mešao sa R1b, ili su originalni crvenokosi, pripadali G grupi koja je zapravo i najviše stradala u pomenutom genocidu, obzirom da je više u Evropi maltene i nema, a mešanjem sa njihovim ženama pripadnika R1b došlo je i do većeg broja crvenokosih među njima nego među nama. U svakom slučaju crvena kosa je (iako je možda zastupljenija kod njih nego kod nas) jako retka i među njima, a ko zna šta je zapravo uzrok njenog postojanja.
    @Adam Najstariji
    Velika sličnost među “slovenskim” jezicima pokazuje da su novokomponovane nacije (a onda i novonazvani jezici) nastali relativno skoro, pa i praktično juče. A ne jezik “Slovena”, a kamoli Sloveni kao narod. Primer imaš u sadašnjici gde se od srpskog jezika stvaraju jedva različiti, makedonski, hrvatski, bosanski, crnogorski i ko zna kakvi još u budućnosti koji će vremenom biti sve različitiji. Crnogorski, npr. se od srpskog razlikuje npr. u sledećem. Po gramatici srpskog kaže ronilac, mislilac, čitalac, a L u O prelaz nastaje kad se ove reči izgovaraju u množini npr. A ne kao što neki, nedovoljno obrazovani, kažu ronioc, čitaoc, pa je nastala ona uzrečica: “lac, lac, ko ne zna, magarac”… E, pa po gramatici tzv. crnogorskog se kaže čitaoc, ronioc itd… Dakle, razlika je samo u sistematizaciji istog jezika. Prema tome, kao što rekoh samo su novi nazivi za dijalekte istog jezika nastali skoro i skoro pripisani skoro veštački formiranim “nacijama”.
    Dalje, poređenje posedovanja neke haplogrupe sa time kakvu boju kose ima neko, je krajnje neumesno. Prvo zbog toga što različitih boja kose ima jako malo, a haplogrupa gomilu. Naravno da ne mora da znači da ako neko ima I2 ili R1a je automatski Sloven. Ako su Sloveni nastali prvobitno ukrštanjem i povezivanjem u jedan kulturološki i jezički korpus haplogrupa I2 i R1a, mora se imati na umu da su drugi narodi nastali mešanjem npr. R1b i I2, neki mešanjem R1a i neke od N grupa, ili J ili neke desete ili svih navedenih. Iz toga se vidi da nije genetika dovoljna sama za sebe da se utvrdi ko je šta. Neophodno je uporediti i druge stvari (kao što je sveukupna kultura, odnosno jezik, način življenja, običaji, umetnost, pogled na svet, kako materijalni tako i duhovni itd.). Barem je tako danas kada su ljudi u velikoj meri svuda izmešani. Stoga pitanja tipa “Zašto su istrebili svoje Q-rođake Indijance” su potpuno besmislena. Pa nas maltene istrebiše (dojučerašnji Srbi, a danas Hrvati) u Hrvatskoj iako nam genetika nije srodna nego potpuno ista, a i ne samo genetika nego skoro sve ostalo. Nije bitna genetika sama za sebe danas i u skorijoj istoriji. Bitna je za ono vreme o kom se govori u ovom tekstu jer u to vreme nije bilo tolikog mešanja, pa se većina pripadnika jednoj haplogrupi nalazilo na jednom zajedničkom prostoru, bez većeg upliva ostalih grupa.
    Ovo ostalo što navodiš za razne podgrupe samo pokazuje da nisu svi pripadnici I2 ostali na Balkanu, udružili se sa R1a i postali tzv. “Sloveni”, ali su i dalje oni svi potomci starosedelaca Balkana i Evrope uopšte. I tu je nebitno šta je Kljosov izračunao. I2 jesu starosedeoci i njihova grupa jeste najstarija u Evropi i tu je bar od mezolita (što je srednje kameno doba i za Evropu to je od 15000. do 5000. g. pne.) i to možeš naći i na Eupediji. Kao i sve ostale I podgrupe. Takođe možeš naći i da su tu u istom periodu i pripadnici R1a (uglavnom u oblastima gde su i sada u većini), a javljaju se polako i pripadnici R1b.
    Za kraj, što se tiče arheoloških dokaza o seobi Slovena, tako nešto ne postoji, a tzv. istoriografski dokazi su takođe malobrojni i fabrikovani (u najmanju ruku vrlo upitni), pošto originalni tekstovi na koje misliš, ne postoje, već samo njihovi navodni prepisi i to iz 16.-17. veka (pa i kasniji), a govore o navodnim događajima od 10 vekova pre njihovog nastanka, koje su navono pisali ljudi koji takođe nisu živeli u periodu o kom se navodno govori. A na kakve lingvističke dokaze o seobi misliš to mi stvarno nije jasno uopšte.

    Sviđa mi se 48
    Ne sviđa mi se 2
  7. JamesMeant kaže:

    Highly insightful looking onward to returning.